Adaptacija djeteta na boravak u vrtiću

Nerijetko, prvo veće odvajanje u životu djeteta i roditelja je polazak djeteta u jaslice ili vrtić. Adaptacija ili prilagodba je razdoblje navikavanja na boravak u vrtiću. Moguće djetetove reakcije na adaptaciju su: oštro protestiranje i protivljenje napuštanja kuće, pobuna protiv zahtjeva vrtića, što se očituje u plaču i/ili agresivnim radnjama ili u povlačenju u sebe i odbijanju komunikacije s osobljem vrtića, odbijanju hrane u vrtiću. Pri dolasku u vrtić dijete ne želi pustiti roditelja, hvata se za njega i plače. Karakteristično je pri tom da se nakon roditeljevog odlaska djetetovo ponašanje mijenja, odnosno dijete se smiruje i ne misli na roditelja. Zašto? To je posljedica stresa koje dijete proživljava pri rastanku s obiteljskim domom i dolasku u nove za njega neuobičajene uvjete. Adaptacija na vrtić podrazumijeva krizu koja je bolna zato što se u djetetovom životu previše toga mijenja, primjerice odnos prema njemu, njegova prava, pojavljuju se nove obaveze. Djetetu se nije lako naviknuti na zahtjeve da bude samo „jedno od…“ a ne „jedino“,. Navedeno traži vrijeme i prilično visoke adaptivne sposobnosti djeteta, osobito kada je riječ o jedincu u obitelji. Razdoblje adaptacije na vrtić ne bi trebalo trajati više od dva do tri mjeseca. Pokazatelj procesa adaptacije je pojava stabilnosti u djetetovom stanju i raspoloženju.

Tri su osnovna tipa adaptacije :
1. laka adaptacija –sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću/jaslicama
2. adaptacija srednje težine – promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću/jaslicama
3. teška adaptacija – dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mjeseci.

Kako će proteći adaptacija djeteta ovisi o nekoliko čimbenika:

• o starosti djeteta – lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca
• o dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslih – kakva iskustva dijete ima u odvajanju od roditelja
• o individualnim osobinama djeteta, stupnju njegova razvoja i zdravstvenom stanju
• o tome je li i na koji način dijete pripremano na polazak u jaslice/vrtić
• o redovitosti dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe – izostanci produžuju vrijeme prilagodbe

No, period adaptacije ne prolaze samo djeca već i njihovi roditelji. Katkad će rastanak s djetetom proživljavati teže od njega samoga. Roditelji se moraju naviknuti na to da će njihovo dijete odsad biti samostalnije, manje će tražiti roditeljsku ljubav i privrženost. Nehotice mogu nastojati „zadržati“ dijete uza sebe, sprječavajući rastanak. Upravo tada roditelji svojom uznemirenošću i strahovima produljuju proces adaptacije djeteta na vrtić i mogu je ponekad čak i onemogućiti. Što se brže smire mama, tata i ostala rodbina koja aktivno proživljava „djetetov odlazak od kuće“ i njegov „izlaz u društvo“ to će se brže smiriti i samo dijete. Nadalje, potrebno je imati na umu da se problemi prilagodbe djece na dječji vrtić mogu ponovno pojaviti nakon blagdana, praznika, kao i pri ozbiljnoj promjeni okolnosti kao npr. rođenja novog djeteta u obitelji ili maminog/tatinog odlaska na službeni put.

Kako prije polaska u vrtić/jaslice pripremiti dijete na ono što ga tamo očekuje?

• Češće razgovarajte s djetetom o polasku u vrtić na način: „Vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece.“, „U vrtiću se tete znaju igrati zanimljivih igara.“
• Pričati što će se sve raditi u vrtiću i kako će teći njegov boravak
• Prilagoditi ritam djetetova života u obitelji onom kojim će živjeti u vrtiću
• Osamostaljivati dijete u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane
• Nikako ne plašiti dijete vrtićem!! (tamo se mora sve pojesti, mora se spavati, vidjet ćeš ti kad dođeš u vrtić kod tete i slične izjave)

Što činiti kada dijete krene u jaslice/vrtić?

• Poželjno je da prve dane (1-2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Vrijeme boravka će se postepeno produživati.
• Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi, kao i boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana bitni su preduvjeti brže adaptacije djeteta.
• Redovito dovodite dijete u vrtić jer svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić – odlazak roditelja – boravak u vrtiću – povratak roditelja nakon određenog vremena).
• Ponesite sa sobom predmet uz koji je dijete emocionalno vezano i uz koji se može umiriti (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.)
• Važno je ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem. „Tete“ postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegova mama i „teta“ ljubazno razgovaraju.
• Tijekom perioda adaptacije nije poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (odvikavanje od bočice, dudice, pelena). Ako poželjno ponašanje nije usvojeno prije polaska u jaslice/vrtić tijekom adaptacije nije ga dobro poticati, već ga je potrebno ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svome životu.
• Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom (šetati, igrati se, pričati priče, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.

Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:

• u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. “Idem na posao” i sl.).
• naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka (“Kad to obavim vratit ću se po tebe”)
• definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću (“Ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe”).
• navesti odgojitelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu (“Teta će te čuvati dok se ja ne vratim.”).
• kratko se opraštati s djetetom. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje jer dijete plače, ne preporuča se. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).
• Pri povratku po dijete roditelji se ne bi smjeli zadržavati dugo u sobi kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu. Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati i poigrati na hodniku.

Helena Ivančić, mag. psych.