Priprema djeteta za školu

Mnoga se pitanja i dvojbe javljaju kod roditelja pred djetetov polazak u školu: je li dijete spremno, zna li dovoljno, je li socijalizirano, kakva mu je pažnja, što je uopće važno za djetetov uspjeh u školi? Za cjelokupan razvoj djeteta neophodno je stvarati motivirajuće okruženje koje potiče dječju radoznalost, stjecanje novih iskustava, igru i stvaranje. U takvom okruženju dijete će lakše steći sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi. Kako će dijete percipirati polazak u školu, u velikoj mjeri ovisi od stava roditelja. Ukoliko roditelj školu doživljava kao pozitivno mjesto gdje će dijete učiti i stjecati nova prijateljstva, vjerojatnije je da će dijete s osmijehom krenuti u školu.

Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane i strukturirane sredine te se susreće  s jasnim  zahtjevima društva o tome što mora naučiti. Uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju, kao i slike o sebi. Dijete treba podnijeti duže odvajanje od roditelja. Od djeteta se očekuje duža usredotočenost na školsko učenje. Djeca ulaze u sredinu u kojoj će u krugu vršnjaka i u okvirima koje definira društvo razvijati, provjeravati i pokazivati svoje sposobnosti i osobine. Samostalno će se snalaziti u brojnim situacijama u kojima su im dosad pomagali roditelji. Nadalje, prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćeni strahom i/ili neugodom. Zbog svega navedenog važno je prije polaska djeteta u školu procijeniti zrelost djeteta za školu, a istovremeno otkriti i eventualne poteškoće kako bi se one mogle pravovremeno i primjereno otkloniti.

Što je to što se procjenjuje kod djeteta prije polaska u školu?

Bitno je da je dijete tjelesno spremno za školu s obzirom na dob. Navedeno se primarno odnosi na visinu, težinu i mišićnu snagu djeteta.  Dijete predškolske dobi voli biti u pokretu, spretno se koristi priborom za jelo, samostalno veže vezice na cipelama, pravilno drži olovku, voli crtati, pisati, izrezivati.

Kognitivna spremnost za školu uključuje: predznanje o sebi i svojoj obitelji (ime i prezime (svoje i roditelja), adresu i broj telefona, siguran put od kuće do škole…), prostornu orijentaciju (desno-lijevo), vremensku orijentaciju (danas-jučer-sutra), poznavanje količine i veličine, brojanje (minimalno do 10) i računanje (zbrajanje i oduzimanje na konkretnom materijalu do 10),-pamćenje i reproduciranje pjesmica i priča, dobru pažnju (oko 15-20 minuta, namjerna pažnja), razlikovanje i imenovanje boja, razvijenost grafomotoričkih vještina (pravilno držanje olovke, jasne linije, adekvatan pritisak, povlačenje linije po uzorku od crte do crte, od točke do točke, povlačenje ravnih, kružnih i valovitih linija, precrtavanje geometrijskih likova: kruga, kvadrata, trokuta, romba.

Presudni faktor za procjenu djeteta nespremnim za školu najčešće bude manjak emocionalne zrelosti, velika zaigranost, nezainteresiranost za školsko gradivo, predškolsku pripremu za školu, nemogućnost usmjeravanja pažnje i koncentracije na dati sadržaj. Emocionalna spremnost za školu odnosi se na to da je dijete postiglo određeni stupanj stabilnosti. Dijete lakše kontrolira emocije nego  u prethodnim fazama razvoja, viša mu je razina tolerancije na frustraciju te lakše podnosi neuspjeh. Ima uglavnom pozitivnu sliku o sebi te je samostalno u brizi za sebe. Također, motivirano je za učenje te pokazuje interes za isto.

Važna je i socijalna spremnost za školu koja podrazumijeva: ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima, poštivanje dogovorenih pravila, usvajanje društvenih normi, kulturno ophođenje (hvala, molim, izvoli, oprosti), suradnja i dijeljenje s prijateljima te rješavanje malih sukoba dogovorom, izražavanje vlastitih želja i potreba i uvažavanje tuđih, komunikativnost i asertivnost (znati reći “ne”, odoljeti pritisku vršnjaka).

Govorna spremnost za školu odnosi se na čisto i razgovijetno izgovaranje glasova. Dijete može na temelju slušanja rastaviti riječi na glasove i spajati glasove u riječi (glasovna analiza i sinteza: nos = n-o-s; r-u-k-a = ruka), razumije i slijedi verbalne upute, sluša i sudjeluje u grupnom razgovoru, pripovijeda u logičnom slijedu (početak-sredina-kraj).

Kako roditelji mogu pomoći?

• razgovarajte s djetetom, potičite i zadovoljavajte njegovu znatiželju
• igrajte se zajedno s djetetom (društvene igre kao npr. memory, domino, čovječe ne ljuti se potiču razvoj pamćenja, pažnje, usvajanje pojma broja, poštivanja pravila, tolerancije na neuspjeh…)
• igrajte „matematičke igre“ u svakodnevnim situacijama (uspoređivanje, svrstavanje i razvrstavanje, sparivanje i pridruživanje, rastavljanje cjelina na dijelove i obrnuto, brojenje, prepoznavanje brojki) i tako potičite razvoj percepcije, usvajanje pojma broja, logičko zaključivanje
• stvarajte okruženje u kojem će dijete imati mnogo pisanog i likovnog materijala: knjige, slikovnice, časopise, bojice, olovke, flomastere, glinamol, kolaž…
• zajednički obavljajte kućanske poslove, povjeravajte djetetu zadatke za koje je sposobno i uz koje se osjeća vrijedno
• često čitajte djetetu zanimljive priče, učite brojalice i pjesmice, rješavajte zagonetke
• podržavajte ga kada naiđe na problem, uvažavajte njegova rješenja, pomažite u izboru i odvagivanju mogućih posljedica
• zbivanja u školi ne uljepšavajte, ali nemojte dijete niti zastrašivati ili plašiti školom
• djetetu pričajte o svojim iskustvima u školi
• uključite dijete u izbor i kupovinu školske torbe i potrebnog pribora
• proslavite polazak u školu, pokažite interes za školska zbivanja i školsko gradivo
• podržite dijete u početnoj prilagodbi, pohvalite trud koji ulaže, a ukoliko već kritizirate, kritizirajte ponašanje, a ne dijete

Helena Ivančić, mag. psych.

Literatura:

Čudina Obradović, M. (2008). Spremnost za školu: višestrukost značenja pojma i njegova

suvremena uporaba. Hrčak, portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske, 10, str. 285-300.

Hitrec, G. (1991). Kako pripremiti dijete za školu. Zagreb: Školska knjiga.

Oštarčević, J. (2008). Priručnik za upis djece u prvi razred. Zagreb: Agencija za odgoj i

obrazovanje.

Starc, B., Čudina Obradović, M., Pleša, A., Profaca, B., Letica, M. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi: priručnik za odgojitelje, roditelje i sve koji odgajaju djecu predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing—Tehnička knjiga.