Psihološki aspekti pandemije koranavirusa (COVID-19)

Zbog aktualne situacije epidemije i njezinih posljedica na naše zdravlje, odnose s članovima obitelji, prijateljima i drugim ljudima, egzistencijalnu sigurnost te brojna druga područja života očekivane su velike promjene na tjelesnom, psihičkom i ponašajnom planu. Na psihičkom planu učestalije se javljaju osjećaji zabrinutosti, napetosti, nesigurnosti, potištenosti i ljutnje. Tijekom evolucijske prošlosti, strah se uvijek pokazivao važnom emocijom. Evolucijski, čovjek u sebi ima mehanizam koji se aktivira u trenutku kada mozak procjeni da se osoba nalazi u opasnoj situaciji. Mozak aktivira odgovor „borba ili bijeg“ koji preko simpatičkog dijela živčanog sustava automatski uključuje čitav niz organa u organizmu kako bi se tijelo što bolje pripremilo za „borba ili bijeg“ reakciju. Primjerice, nekima je nakon prvih vijesti o smrti uzrokovanoj koronavirusom počelo jače lupati srca, ubrzano su disali, pojačano su se znojili, imali su napete mišiće ili su jurili na wc. Spomenuti simptomi simptomi su pojačanog ili smanjenog rada organa koji su tijelo pripremali na borbu odnosno bijeg. Kod nekih osoba aktualni događaji mogu dovesti do narušenog psihičkog zdravlja što može potrajati znatno duže od same prijetnje fizičkom zdravlju. Zarazna epidemija može izazvati niz stresnih reakcija, primjerice nesanicu, smanjeni osjećaj sigurnosti, pojačanu uznemirenost i anksioznost, traženje žrtve i stigmatizaciju, zdravstveno rizična ponašanja poput pojačane uporabe duhana, alkohola ili ostalih sredstava ovisnosti te ponašanja kao što je nekontrolirana uporaba medicinskih sredstava zaštite.

Istraživanja su pokazala da postoji sklonost u precjenjivanju opasnosti kod novih rizika. Općenito više brinemo kada su u pitanju nove i nama do sad nepoznate bolesti i rizici. Što se manje zna o određenoj prijetnji, strah i osjećaj neizvjesnosti rastu. Uz to prijetnja od zarazne bolesti ima svoja obilježja koja povećavaju strah. Primjerice,  uzročnik infekcije je neprimjetan golom oku, rani znakovi infekcije nisu specifični i lako se mogu zamijeniti s već poznatim bolestima (prehlada i gripa).  Nerijetko se javljaju ponašanja poput traženja krivaca i stigmatizacije, primjerice napadi na strane državljane koji dolaze iz žarišta zaraze. U primanju informacija mozak djeluje selektivno. Veća pažnja pridaje se prijetećim i lošim informacijama, na primjer broju oboljelih, broju umrlih, a u manjoj mjeri onim pozitivnim i ohrabrujućim, na primjer o broju ozdravljenih osoba. Dok je strah intenzivni osjećaj vezan uz percipiranu ili anticipiranu opasnost, anksioznost se veže uz zamišljenu opasnost. „Zdravu anksioznosti“ osoba uspijeva kontrolirati, dok patološka anksioznosti počinje kontrolirati osobu. Nastala anksioznost kod većine ljudi u vrijeme pandemije rezultat je i osjećaja gubitka kontrole i bespomoćnosti. Kako anksioznost ne bi postala patološka moramo se aktivno s njom suočiti.

Ljudi pod stresom često “zaborave” disati te dišu plitko i nepravilno. Vježbama disanja može se neutralizirati ili barem umanjiti negativan utjecaj stresa, primjerice mogu se ublažiti mišićna i psihička napetost, smanjiti krvni tlak, šećer u krvi i kolesterol. Četiri do pet dubokih i pravilnih udisaja i izdisaja bitno utječe na smanjenje napetosti. Duboko abdominalno disanje donosi puno više kisika u pluća u usporedbi s uobičajenim površnim disanjem. Na taj način se indirektno poboljšava cirkulacija i mozak dobiva novu količinu “svježe” krvi obogaćene kisikom. Vježbu disanja treba započeti sjedeći uspravno na stolici. Stopala trebaju biti oslonjena na podlogu, a leđa udobno poduprta. Ruke treba staviti na svoj trbuh i prsni koš te nastojati postići da se prvo izdigne ruka koja je na trbuhu. Nadalje, treba mirno i polako udahnuti na nos i pustiti da se trbuh napuhuje dok god se udiše. Kad se trbuh “izboči”, treba prijeći na punjenje prsnog koša zrakom. Izdah se izvodi na usta, obrnutim redoslijedom. Prvo izlazi zrak iz prsnog koša, a tek onda iz trbuha. Kako se izdiše, treba opuštati ramena i ostatak tijela. U razdoblju kada ne možemo otići niti na masažu, možemo naučiti kako se sami izmasirati. Revitalizirajuću samomasažu možemo započeti sjedeći u stolici lupkanjem vrhovima prstiju od vrha prema dnu glave. Lupkanja trebaju biti što je moguća lakša. Iste poteze je potrebno ponoviti i na vratu do ramena. Potom treba od baze lubanje do ramena proći čvrstim, simetričnim potezima glađenja lijevom rukom duž lijeve strane vrata i desnom rukom duž desne strane vrata. Čvrstim, simetričnim pokretima kruženja potrebno je izmasirati često bolan i osjetljiv potiljak. Nakon toga treba lijevom rukom započeti pokrete gnječenja desne polovine vrata, ramena i cijele ruke, završavajući s dlanom. Istom rukom čvrstim kružnim pritiscima treba se spustiti niz desnu lopaticu i izmasirati bolne “čvoriće” (miogeloze). Potom treba ponoviti postupak s desnom rukom na lijevoj polovini vrata, ramena i duž desne ruke, završavajući s dlanom te niz lijevu lopaticu. Samomasaža se može završiti tako da se istom rukom izvrši čvrsti pritisak na predjelu između vrata i ramena iste strane, te se pritisak zadrži 3-5 sekundi.  Kognitivna restrukturacija je tehnika koja osobi pomaže da se direktno suoči s negativnim mislima i kognitivnim pogreškama. Pri tome se traže dokaze za i protiv tih misli te se kreiraju pozitivne misli. Znanstveno se dokazalo da optimisti imaju bolji imunološki sustav i dulje žive. Kada se negativne misli konstantno vraćaju i ne uspijevamo ih više kontrolirati, najbolji lijek je distrakcija. Za nekoga će to biti rad na kompjuteru, igrica, pjevanje, razgovor s osobom od povjerenja, rješavanje križaljke… Tehnika vizualizacije također je djelotvorna za stvaranje pozitivnih misli. Pustite opuštajuću muziku i otputujte u mislima tamo gdje ste već bili ili zamislite neko novo mirno i opuštajuće mjesto.

Helena Ivančić, mag. psych.

„ Naučio sam da hrabrost nije nedostatak straha, nego pobjeda nad strahom. Hrabar čovjek nije onaj koji ne osjeća strah, nego onaj koji ga uspijeva kontrolirati.“  Nelson Mandela

Literatura:

American Psychological Association (2020.) Speaking of Psyhology: Coronavirus Anxiety. Preuzeto s www.apa.org/research/action/speaking-of-psychology/coronavirus-anyiety. Preuzeto 12.travnja 2020.

Američka psihijatrijska udruga (1996.). DSM – IV. Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Bourne, Edmund (2012.). Priručnik za prevazilaženje anksioznosti i fobije. Novi Sad: Magona.

Kostelić-Martić, A.(2020.). Strah i anksioznost kod pandemije od korona virusa i potresa. Kako si možemo pomoći?. Koronavirus i mentalno zdravlje: Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, v 1.2, str. 23.-27.

Preuzeto s www.psiholoska-komora.hr. Preuzeto 14.04.2020.

Mršić Jurina, S.(2020.). Kako možemo sami upravljati stresom i opustiti se. Koronavirus i mentalno zdravlje: Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, v 1.2, str. 21.-22..

Preuzeto s www.psiholoska-komora.hr. Preuzeto 10.04.2020.

Muslić, Lj.(2020.). Koronavirus kao prijetnja mentalnom zdravlju. Koronavirus i mentalno zdravlje: Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, v 1.2, str. 4.-6.

Preuzeto s www.psiholoska-komora.hr. Preuzeto 13.04.2020.

Petz, B. (ur.) (2005.). Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Pregrad, J. (ur) (1996.). Stres, trauma, oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

Puljiz Vidović, S.(2020.). O panici. Koronavirus i mentalno zdravlje: Psihološki aspekti, savjeti i preporuke, v 1.2, str. 28.-29.

Preuzeto s www.psiholoska-komora.hr. Preuzeto 14.04.2020.